Nakon smrti rabina Mokšea, rabin Mendel di Kotik pitao je jednog od pokojnikovih učenika: ”Čemu je tvoj učitelj najviše pridavao značaja”
Učenik je malo razmislio pa odgovorio: ”Onome što je u tom trenutku radio”
Sve naše brige i stresovi postoje zato što nismoprisutni u ovom trenutku. Bežimo od njega ilida se kajemo zbog prošlosti ili da se brinemo zabudućnost. Naš um nije tamo gdje nam je i tijelo.
Odvojeni su.