U trećem razredu osnovne škole učenicima je postavljen zadatak da od ponuđenih odgovora označe sedam svetskih čuda.
Nakon određenog vremena, pojavila se ova lista:
- Egipatske piramide
- Tadž Mahal
- Grand kanjon
- Panamski kanal
- Empajer Stejt Bilding
- Bazilika Sv. Petra u Vatikanu
- Kineski zid
Učiteljica je, skupljajući radove, primetila da jedna devojčica još uvijek razmišlja. Pa je upita da li ima problema da sastavi listu.
Ona je odgovorila: „ Da. Ne mogu se u potpunosti odlučiti. Ima toliko mnogo čuda.“
Učiteljica ju je ohrabrivala:“ Pa, kaži nam bar ono što si dosad napisala. Možda ti možemo pomoći.“
Učenica se je u početku malo snebivala, ali je na kraju ipak progovorila:
„Za mene, ovo su sedam svjetskih čuda:
- Videti
- Čuti
- Dodirnuti
- Pomirisati
- Osetiti
- Smejati se
- Voleti.“
U učionici je zavladao muk.
Sve svakodnevne stvari koje se podrazumevaju, a koje mi ne ostvarujemo, su zaista čuda.
Najdragocenije stvari u životu su ustvari one koje se ne mogu ni kupiti ni prodati.