Dva čoveka prelazila su preko polja kada je pred njima iskrsnuo razjareni bik. Bezglavo su počeli da beže ka najbližem utočištu, dok je bik tutnjao za njima. U trenutku, shvatili su da mu ne mogu pobjeći.
Jedan je doviknuo drugome:
“Gotovo je! Nema nam spasa! Brzo, reci neku molitvu!”, a ovaj mu je uzvratio:
“Nikada se u životu nisam molio i ne znam kakva bi molitva odgovarala ovoj situaciji.”
“Ma nije važno! Bik nas sustiže, reci bilo šta!”
“Dobro onda, kazaću ono što je moj otac govorio pre svakog obroka:
“Gospode, hvala ti na onome što nam sleduje.”
Život je kao partija karata u kojoj se svaki igrač trudi da što bolje odigra s kartama koje su mu podijeljene. Onaj koji odbije da igra s kartama koje mu sleduju, već traži neke za koje smatra da ih zaslužuje, osuđen je da propadne u životu. Nas niko nije pitao želimo li da igramo. Tu nema izbora, svi u tome učestvuju.
Na nama je da odlučimo kako.
Na nama je da odlučimo kako.