Jedan stariji čovek bio je u bolnici, na umoru.
Odbrojavani su mu poslednji sati.
U jednom trenutku je otvorio oči i uspeo videti nekoliko prilika koje su se skupile oko njegovog kreveta. Nije ih uspeo prepoznati.
Zatvorivši oči upitao ih je:
“Prijatelji, ko ste vi?”
Jedna od prilika reče:
“Mi smo tvoji zanemareni snovi, zaboravljene želje i neostvarene vizije.
Mi smo sve ono što si mogao uraditi za života, ali si to propustio učiniti.”
“Žao mi je zbog toga” – reče starac – “ali ipak cenim što ste se uprkos mojoj nemarnosti i lošem odnosu prema vama došli oprostiti od mene na kraju mog života.”
Jedna od prilika se nagnula i mirnim mu glasom odgovorila:
“Ne, mi se nismo došli oprostiti od tebe – došli smo umreti s tobom.”