Bio jednom jedan kralj. Čuo je za priču o dvoje ludo zaljubljenih – Lejli i Medžnunu.
Saznao je da je Medžnun napustio svoj dotadašnji život u gradu i počeo da živi u pustinji i na poljima.
Kralj pozva svoje vezire i vojnike te im naredi da mu dovedu Medžnuna u palatu. Vojnici odoše na polja, pronađoše Medžnuna i dovedoše ga pred kralja.
“Zašto si napustio društveni život, ostavio svoj dom a nastanio pećine i pustinje? Kako to da nisi osjetio slast druženja?”, upita kralj.
“Ostavio sam svoju rodbinu i prijatelje jer su me krivili zbog ljubavi prema Lejli. Ah, kako bih volio da dođe dan kada će oni videti njenu lepotu i svi se u nju zaljubiti, i požaliti zbog svih ukora koje mi zbog nje uputiše!”, odgovori Medžnun.
Nastavio je pričati i pričati o Lejlinoj lepoti do te mere da je i kralj poželio videti Lejlu. Naredio je vojnicima da mu je dovedu.Vojnici odoše do Lejlinoga plemena, pronađoše je i dovedoše pred kralja. Na kraljevo iznenađenje, Lejla beše mršava, crnomanjasta i nimalo lepa.