Jedan čovek beše zaslužio da se zbog svojih zlodela ponovo rodi u telu demona.
U ovoj žalosnoj situaciji, on je ipak radio na svom usavršavanju i, verujući da se najzad oslobodio želja i iluzija svoje ličnosti, on zamoli Budu da ga oslobodi pakla.
Iznenada, ugleda konopac koji se spuštao i brzo se uhvativši za njega, poče da se penje.
Ali uskoro spazi da je konopac suviše zategnut, te da se može prekinuti; pogledavši ispred sebe, ugleda da su se i drugi osuđenici očajnički uhvatili za konopac spasa.
“Pustite moj konopac!”, povika on.
Konopac se odjednom prekinu i on začu glas koji mu reče:
“Ti još nisi zaslužio da se spaseš pakla. Imao si jaku želju da se sam spaseš i ta želja je bila važnija od spasenja tvoje braće.
Ti trebaš još da radiš nad sobom i da meditiraš, pre nego što dođeš do luke spasenja”.
Tolstoj je zapisao ovu budističku legendu