Vetar je sreo prekrasan Cvet i zaljubio se u njega. I dok ga je nežno milovao, Cvet mu je uzvraćao sa još više ljubavi izražavajući je bojom i mirisom.
No Vetru se to učini nedovoljnim te on pomisli:
– Ako dam Cvetu svu svoju moć i snagu, on će mi uzvratiti sa još više ljubavi.
I Vetar zaduva ka Cvetu moćnim dahom svoje ljubavi. No Cvet nije izdržao tu burnu Vetrovu strast i slomi se.
Vetar kad to vide pokuša svim silama da ga podigne sa zemlje i oživi, ali mu svi napori ostadoše uzaludni. On onda odluči da se smiri i zaduva ka Cvetu nežnim dahom svoje ljubavi, no Cvet je već lagano venuo tu pred njegovim očima.
Zagalami tada Vetar:
– Dao sam ti se svom snagom svoje ljubavi, a ti se slomi! Očigledno je da u tebi nije ni bilo dovoljno snage da mi uzvratiš ljubav. Znači, ti me nisi ni volio!
Ali Cvet ništa ne odgovori…jer je već je bilo kasno… već je bio mrtav…
***
Ljubav ne meri snagom i strašću, već nežnošću i brižnim odnosom prema onima koje volite.